U vremenu od 70-ih do 90-ih godina đurđevačka je knjižnica doživjela bezbroj promjena, selidbu u nove prostore, a djelovalo je od 1962. do 1992. godine u sastavu Narodnog sveučilišta pod nazivom Knjižnica i čitaonica i Knjižnica i čitaonica Centra za kulturu narodnog sveučilišta.
Od 1. veljače 1970. u knjižnici je radila Marija Petrović sa srednjom stručnom spremom, a od 1971. godine do 1975. godine Anđelka Lenhard-Antolin s višom stručnom spremom, 1972. godine tu je bila i Darinka Lučin s visokom stručnom spremom, 1976. godine Vesna Mramor sa srednjom stručnom spremom, a od 1977. godine do 1979. godine u knjižnici su radili izviđači na čelu s Martinom Cestarom! Očito je da ovo zanimanje nije bilo ni stimulativno, niti je bilo stručnih djelatnika. Uz to treba napomenuti da je knjižničar uvijek bio priman na pola radnoga vremena, pa je i to razlog zašto je u ovih desetak godina ovakva frekvencija izmjene knjižničara.
Malo je i konkretnih podataka o knjižnom fondu, vrsti literature. Iz zapisnika s regionalnog savjetovanja od 10. studenoga 1972. u Bjelovaru na temu 'Problemi narodnih i školskih knjižnica u našem društvu', a na kojem su iz Đurđevca bili Eleonora Grgac i Darinka Lučin, saznajemo da u Đurđevcu postoji sređena knjižnica, ali sa samo šezdeset članova. Knjiga ima, ali se ne izdaju. U knjižnicu uglavnom zalaze školska djeca, nema stručnih djelatnika i ona predlaže da se čitaonica preseli u prostorije Staroga grada.
To je vrijeme kada je Đurđevac u Zajednici općina Bjelovar (od 1972. g.), a općina Đurđevac broji 1971. g. 47788 stanovnika. Uz Knjižnicu i čitaonicu Centra za kulturu Narodnog sveučilišta na tom širem području djeluju i mjesne knjižnice u sljedećim mjesnim zajednicama: Virju, Molvama, Kalinovcu, Ferdinandovcu, Sesvetama Podravskim, Grabrovnici i Pitomači. Ukupan fond knjiga u mjesnim knjižnicama iznosio je približno 14000 knjiga, što s fondom u Đurđevcu od oko 3000 knjiga još uvijek čini malen postotak u odnosu na broj stanovnika, a još je poraznija stvarnost da je u Đurđevcu bilo samo 60 korisnika, što je otprilike 2%.
Sljedeći podatak je također poražavajući, a govori o odnosu knjižnog fonda i broja stanovnika. Godine 1974. u knjižnici ima 3500 knjiga, 1976 godine 4500, a 1977. godine 5000. To je iznosilo 0,10 po stanovniku, što je bilo najmanje u tadašnjoj ZO Bjelovar.
U knjižnici je došao 20. svibnja 1979. godine raditi Darko Fribec s višom stručnom spremom, a ostao je do 1. studenoga 1979. On je proveo reinventarizaciju knjižnog fonda. Knjižnica je još uvijek u prostorijama staroga Doma kulture, a od 1980. godine knjižnica se seli u prostorije novoga Doma kulture u Nazorovoj ulici.
U knjižnicu dolazi 1. siječnja 1980. raditi Vesna Brozović sa srednjom stručnom spremom, najprije na pola radnoga vremena, a od 1986. godine s punim radnim vremenom. U odnosu na prostor bivše knjižnice, ovaj od sto kvadratnih metara se činio dostatnim, međutim, uskoro je postao pretijesan.
Godine 1985. bilo je 6313 knjiga i 654 člana, a već 1986. godine 7615 knjiga i 896 članova. Od onda datiraju i manifestacijski programi knjižnice, a spominje se književni susreti s Enesom Kiševićem, Edom Peročevićem i Smiljkom Janaček-Kučinić.
Gledajući samo područje grada Đurđevca, 1985. g., odnos knjižnog fonda, broja korisnika i broja stanovnika bio je sljedeće: fond je iznosio 6313 knjiga, članova je bilo 654, a broj stanovnika 8002. To je iznosilo 1,26 knjiga po stanovniku, odnosno 8,17% stanovništva su bili korisnici knjižnice.
Ali, ako gledamo šire, odnosno područje općine Đurđevac, onda je prosjek znatno manji. U broju od oko 45000 stanovnika općine Đurđevac možemo govoriti o približno 2200 korisnika (Đurđevac i mjesne knjižnice).
Od 1987. godine može se vidjeti, na osnovi dokumenata iz Arhiva RMS Bjelovar, znatnija briga SIZ-a za kulturu i informiranje i RSIZ-a za kulturu za knjižnice, bar po onome koliko su sredstva izdvajali za knjige. Knjige se stručno obrađuju, a provedena je i revizija iz koje se vidi da je u razdoblju od 1980. godine do 1987. godine nestalo čak 495 knjiga, a na osnovi zastarjelosti je otpisano 112 knjiga. Očito je preseljenje knjižnice utjecalo na ovako velik broj knjiga koje su naprosto nestale. Po njihovoj cijeni možemo zaključiti da su to bile vrijedne knjige jer je njihov iznos 38934 dinara, a onih 112 dotrajalih 2455 dinara.
U narednom razdoblju knjižnica je sa samo jednim djelatnikom, osim svakodnevnih poslova, od nabave, obrade i izdavanja knjiga, otvorila i stacionirane u školama u Budrovcu i Čepelovcu s dječjom lektirom.
Godine 1989. već se jako osjeća potreba za većim prostorom i više djelatnika u knjižnici. Knjižni fond je te godine iznosio 9942 knjige (beletristike 5397, znanost 1256, dječja knjiga 2461 i priručnici 728). Knjižnica ima 896 članova i otvorena je 22 sata tjedno. Knjige se klasificiraju prema UDK-a klasifikaciji, a postoji samo ABC katalog. Za manifestacijski oblik djelovanja koristi se Galerija Stari grad, a održana je izložba Povijest knjige, tri susreta s dječjim piscem B. Prosenjakom i promocija knjige 'Naša stara Drava' Mate Kudumije.
Prigovor RMS-a iz Bjelovara (Marinko Iličić: Narodne knjižnice u nerazvijenim općinama bjelovarske regije - stanje i prespektive, listopada1990. - zapisnik RMS-a) upućen je s pravom, između ostalih, i Đurđevcu jer ne nabavlja ni jedan naslov časopisa i novina, a kamoli AV-građu. Spominje se i teško kadrovsko stanje, jer po svim standardima trebalo je biti šest djelatnika a radio je samo jedan! Planovi za proširenje, uposlenje novih djelatnika i kompjuterizaciju su postojali, ali do toga je trebalo proteći još dosta vremena!