Ta Pravila jedini su original koji posjeduje sadašnja Knjižnica i čitaonica u Đurđevcu u svojoj zavičajnoj zbirci. Društvo 'Zrinjski' imalo je i svoj žig, tajnik je bio Lj. Holler, a uz ovo društvo spominje se i ime Ivana Topločića, prvoga knjižničara za koga možemo tvrditi da je obavljao tu djelatnost. U prvom poglavlju Pravila navodi se da je društvo nepolitično, da mu je sjedište u Gjurgjevcu, da mu je svrha raditi za prosvjetni, gospodarski i socijalni napredak svojih članova po katoličkim načelima, buditi volju za čitanje dobrih i poučnih knjiga i novina te će zato osnovati društvenu knjižnicu i čitaonicu. Financirali su se iz članarine od društvenih zabava, tombola i darova. Društvo je bilo stacionirano u Starom gradu. Nikakvih podataka nemamo s kojim fondom knjiga i periodike je raspolagalo te do kada je djelovalo, iako se pretpostavlja da je to bilo do 1945. godine. Zašto? Po navodima s Đuke Tomerlina-Picoka, Ivan Topolčić, ratar, ali izuzetno izobražen, te je godine skupa s Đukom Tomerlinom-Picokom i Martinom Zubićem kriomice knjige zamatao u ponjavu kao da vozi pljevu i odvezao ih doma da ih spasi od partizana, jer je 'Zrinjski' u kojem je on djelovao bio crkveno orijentiran. Budući da je živio sam, da je bio zaljubljenik u knjige (koje je najviše volio, prepisivao ih je rukom), spasio ih je skrivajući ih u svojoj kući. Dio spašenih knjiga nalazi se danas u vlasništvu Knjižnice i čitaonice, najčešće su nabožnog karaktera, ali je većina propala zbog vlage.
Malo više podataka ima u Hrvatskoj čitaonici osnovanoj 1938. godine, a koja je dobila dozvolu za rad 6. ožujka 1939. od Kraljevsko banske uprave savske banovine u Zagrebu. Konstituirajuća skupština Hrvatske čitaonice održana je u stanu gospođe Radošević 18. travnja 1938., predsjednik je bio Božo Radošević, a zapisničari Valent Marić i Franjo Horvat. Skupštini su bili nazočni predstavnici vlasti i, osim spomenutih, članovi: Rok Marić, Mirko Peroković, Ferdo Vedriš, Josip Raknić, Ivan Šimunović, Vlado Vedriiš, Rudolf Zimić, Ivan Tomica, Dragutin Vinkoci, Josip Balatinec, Zlata Lovrenčić, Dragutin Krstinić, Stjepan Čaušić i Milenko Fantoni. Na skupštini su pročitana priređena Pravila, izabran je privremeni upravni odbor, a iz diskusije u zapisniku se zaključuje da je hitno potrebno obnoviti rad čitaonice zbog jačanja društvenosti u Đurđevcu. Zamolba Sreskom načelstvu u Đurđevcu sa zapisnikom i Pravilima upućena je tek 29. prosinca 1938., a odobreno druge godine u ožujku. Iz odgovora Kraljevske banske uprave savske banovine, jasno je zašto se tako dugo čekalo na odobrenje. Tamo piše:

"Provedenom proverom utvrdjeno je da osnivači društva daju
garancije da će promicati društvenu svrhu po društvenim pravilima
i postojećim zakonskim propisima. Potreba je radi predmetnog
društva u Gjurgjevcu, gdje nema čitaonice, pa se predlaže da se
društvena pravila Hrvatske čitaonice u Gjurgjevcu odobre."

Ova čitaonica bila je samo pod vrhovnom vlašću Ministarstva prosvjete kojem se moralo slati izvješće o radu i utrošenim sredstvima, ali se čitaonica još uvijek sama financirala od članarina, darova i zabava. Cilj i svrha ovoga udruženja bilo je širenje prosvjete, podupiranje narodne književnosti i širenje društvenosti. Članovi su se okupljali zbog čitanja novina, političkih, beletrističkih i stručnih časopisa i knjiga te priređivanja poučnih predavanja i zabava.
U Pravilima je naglašeno da se sadašnja Hrvatska čitaonica smatra nastavkom Čitaonice Gjurgjevačke od godine 1876., odnosno promijenjene Hrvatske čitaonice od 1907. koja je prestala raditi 1912. godine. Još je nešto bitno; po prvi puta imamo u završnim odredbama član koji govori da u slučaju prestanka rada Hrvatske čitaonice sva imovina treba prijeći 'Graničaru' jer je on tu čitaonicu obnovio, a ako i on prestane djelovati, onda imovina prelazi u ruke Društvenom domu u Đurđevcu.

"Smatra se da je ta knjižnica i čitaonica bila zapravo klupska knjižnica
'Graničara' u Radoševićevoj kući, danas zgrada HV-a preko puta
zgrade Croatia osiguranja."
(Ivan Hodalić: Kratka povjesnica Nogometnog kluba Graničar iz Đurđevca,
Đurđevački zbornik, Đurđevac, 1996., str.194.)