Društvo čitaonice gjurgjevačke djelovalo je još 1906. godine, što potvrđuje Izkaz u području županije bjelovarsko-križevačke postojećih društava i udruga.

Na njegovo djelovanje nastavlja Pučka knjižnica iz 1906. godine, što prenose Hrvatske novine, glasilo Hrvatske pučke seljačke stranke, a koje se tiskaju u tiskari Peroslava Ljubića u Virju. One 15. ožujka 1906. godine objavljuju članak Tome Jalžabetića iz Đurđevca:

Pučka knjižnica osnovana je u Gjurgjevcu u nedjelju dne 4. ožujka te je već odpočela svojim djelovanjem. Ovom zgodom moram naglasiti, da je u
Gjurgjevcu velika zaprieka osnivanja koristnih društava-osim častnih iznimaka-
naša inetligencija. Umjesto da školovani ljudi upućuju i potiču svi skupa seljačtvo
na udruživanje nadje se kod svakog osnivanja potežkoća i neprilika. Kod osnutka
Pučke knjižnice takodjer neide lahko. Načinio sam pismenu molbu na obć.
Poglavarstvo u Gjurgjevcu, kojom sam molio proglašenje moga proglasa i
priložio sam pravila, priposlana mi od družtva hrvatskih književnika u Zagrebu,
da se gospoda uvjere, da nije namjera možda kakovom političkom sastanku.
Badava, i tu sam bio loše sreće.Čuli smo 50 put na godinu proglašavati: - U
Trgovini Moritza Kohna prodaje se friški kvas - !!! i slično, dok se za osnivanje
Pučke knjižnice ne može niti jedan put proglasiti. I kad čovjek na sve to pomisli,
sa zebnjom u srdcu se pita: Zar smo mi Hrvati tako nizko pali?

Nigdje se ne navodi tko je bio knjižničar, koliki je bio fond knjiga, kada je knjižnica radila, ali iz Hrvatskih novina br. 16 od 19. travanja 1906. saznajemo da je "Knjižnica predbježno smještena u kući hrvatske seljačke zadruge" (danas je to Trg sv. Jurja).
Iz istog broja novina saznajemo da se "Pučka knjižnica u Gjurgjevcu zahvaljuje gospodi dr. Luji Harazinu, kotarskom liječniku, za darovnih joj 20 knjiga, Andriji Kolaru za 10 i Tomi Jalžabetiću za darovanih 7 knjiga. Upravo knjižnice umoljava sve prijatelje narodne prosvjete, da priteknu u pomoć kojem valjanom knjigom ili najmanjim darom u novcu."
Možemo samo pretpostaviti iz navedenih citata kakve su bile porođajne muke oko osnivanja knjižnice i nabave knjiga, jer je očito da vlast nije imala volje podržavati ono što je nekolicina naprednih ljudi htjela napraviti za svoje mjesto. Otuda i sarkazam u tekstu Tome Jalžabetića što se i pedeset puta oglašava da se u trgovini prodaje svježi kvasac, a proglas za pristupanje Pučkoj knjižnici vlast ne dozvoljava objavljivati.
Pravila Čitaonice gjurgjevačke iz 1876. godine mijenjaju se 1907. godine. Pravila pod brojem 283 kod Kraljevsko hervatsko slavonsko dalmatatinske zemaljske vlade u Zagrebu dobivaju odobrenja za rad pod nazivom Hrvatska čitaonica u Gjurgjevcu. Sastavljena su u Đurđevcu 17. siječnja 1907. godine, a odobrena 1. veljače 1907. godine u Zagrebu, dakle, u relativno kratkom vremenu. Završni član Pravila glasi:

"Ovim se pravilima stavljaju izvan krieposti pravila-Čitaonice Gjurgevačke-
potvrđena po kr. hr. slv. dalm. zemaljskoj vladi riešenjem da 21. lipnja 1876.
br. 9795 s tim dodatkom, da se ime družtva čitaonice gjurgjevačke prema &1.
ovih pravila mijenja u 'Hrvatska čitaonica u Gjurgjevcu'.

Svakako da je ovo bilo jako važno jer je u nazivu društva upotrijebljen pridjev hrvatska što se odnosilo suprotstavljanje tuđinaca koji su i Đurđevcu do 1873. godine nametali kao službeni tuđi jezik. Sada su konačno mogli staviti epitet iza kojeg se moglo vidjeti tko su.
Zanimljiva je i promjena u završnim odredbama Pravila koja govore o razlazu društva i podjeli imovine. I jedna i druga govore da se najprije mora namiriti dug državi, a Pravila iz 1876. godine nakon toga govore da se ostatak imovine namijeni u dobrotvorne svrhe - "u nakladu sveučitlišta Franje Josipa I. u Zagrebu", a Pravila iz 1907. godine imovinu čitaonice ostavljaju "Družbi sv. Ćirila i Metoda u Istri".
Cilj ovoga čitaoničkog društva je bio širenje obrazovanosti među svojim članovima, podupiranje narodne književnosti i njegovanje 'druževnosti'. Nabavljali su političke, beletrističke i strukovne časopise i knjige, priređivali su poučna predavanja i zabave. Financirali su se od članarina, darova i prihoda sa zabava priređenih u društvene svrhe. Upisnina je bila dvije krune, a godišnja članarina četrnaest kruna i četrdeset filira za redovne članove, šest kruna za vanjske, a sto za utemeljitelje.
Dakle, udruga je djelovala na osnovi dragovoljnosti. Ova čitaonica prestala je s radom 1912. godine, njezin je predsjednik bio Josip Banješ (?-nečitko), a tajnik Martin Vedriš.
To je vrijeme kad je djelovala i Seljačka sloga - Hrvatsko seljačko prosvjetno i dobrotvorno društvo. U proglasu u kojem mole da im se daruje knjige kako bi se što više izobrazili, navodi se da su i oni oformili knjižnicu.